VELIKOGORIČKI INĆUN

Prohtjela mi se riba. Ha, pa to i nije neka vijest. Problem je nastao u tome što mi se nije dalo sjest u auto i odvest do neke zagrebačke ribarnice. I tako, nakon pustih godina života u VG, zaputih se prvi put na velikogorički plac, u potragu za ribarnicom. Pravi ljetni đir, lagana šetnja u gluho jutro, prema pjaci, pardon tržnici.
I nađoh ribarnicu, zavučenu u podrum, smrdljivu, s jedva 2 štanda s ribom. Neki čudan smrad, ne od ribe, nego... ne znam... grozno. Idemo brzinski. Cromaris uzgojeno, doviđenja. Salpe ... ne. Pastrve, samo ako ih ulovim. Opa! Inćuni, friški i lipi. Koliko uzeti?
"Dajte gospođo samo četvrt kile, znate kriza je...."

I pobjegoh iz "smradarnice". Smrad sumpora kraj splitske peškarije sad se čini kao Pino Silvestre. UH!
Ali, kvragu, inćuni su savršeni. Prekršaj u napadu, trebao sam uzeti još. Dumao sam u povratku kako ih spremiti. Hladno marinirani, ne, Sanja ne jede. Pofrigani, dosadno. Pohani? POHANI!

Pohani filet inćuna


Sastojci:
1/2 kg inćuna
2 jaja
brašno
1 dcl piva
sol


Priprema:
Najprije dobro očistiti ribu od glava i iznutrica. Zatim lagano raširiti u predjelu trbuha i prstima izvaditi kost, tako da ostane čisti komad mesa. Dobro isprati i osušiti. Posoliti filete i ostaviti par minuta. Ubiti jaja s malo soli i dodati brašna da se dobije gusto tijesto. Treba dobro mlatiti da se razbiju grudice. Zatim pomalo dodajemo pivušu, da se dobije tijesto kao za palačinke, ali dosta gušće. Ribu uvaljati u brašno, pa u tijesto i pržiti u dosta vrelog ulja. Po par minuta sa svake strane, da se zazlati, a ne prepeče.
Iako je na slici poslužen uz tartar, daleko bolje se slaže sa hladnom šalšom ili satarašem.





Primjedbe

Popularni postovi