GLAVINJANJE
Dugo me nije bilo s oblizekima, ne zato što se nije kuhalo, već se jednostavno nije stiglo žderat', lokat' i o tome još i pisat'. Pa kad se dobro "opituraš", još bi trebalo i opalit koju fotku?! Apsolutno mi je sve ispalo mutno, mada je u tom trenutku sve izgledalo "kristalno jasno".
Upravo poradi neumjerenosti u jelu i piću, te drhtavoj rukici na fotiću, recepti zadnjih 2-3 tjedna će se morati ponoviti, elem da bi bili upotrebljivi i dosljedni.
Danas prispodobljujemo recept, ustvari jedan od mnogih, kojim slavimo poklonjenu hranu. Da budem precizniji, kad u okolici Zg kupite odojka (čisto mesa oko 25 kg), dobijete gratis, iliti po naški đabalesku, glavu i iznutrice. Ili to samo ja imam protekciju. Kako su purgeri jedna fina gospoda, koji ne jedeju grozne odvratne dijelove svinje, uzgajivač me nagovarao da uzmem par glava ibera, samo da ih se riješi. Da imam škrinju, uzeo bi odma 10 komada!!
E sad, kako moje dalmatinsko iskustvo savršeno poznaje teleću glavu pečenu u pećnici na duuuugo i lagano, svinja mi je bila blaga nepoznanica. Krenuo sam ziheraškim smjerom, uzeo jednu polovicu i skuhao je u povrtnoj juhici, nekih 3 sata vremena, pa odvojio mekane jestive dijelove od kostiju. Koža je bila tako mekana i slatka da sam se oduševio. Sve sam sitno nasjeckao.... i stao.
I što sad? Napraviti hladnu salatu? Pitu s lisnatim? Nešto u kineskom stilu?
Odluka je pala na rižot! U stvari, trebao je biti orzot, ali mi je orzo naselila mala crna bubica, pa sam ga eliminirao iz jednadžbe.
Dalje je sve teklo jednostavno, zažutio sam poriluk, mrkvu i celer, dodao rižu, podlio vinom, pa kad je vino isparilo dodao jedan nasječkani češnjak i šalicu juhe u kojoj se glava kuhala. Nakon toga dodao meso, par malih cherry pomidora i lagano podlijevao juhicom, kako je riža upijala. Kad je riža bila gotova, dodao sam komadić maslaca i malo parmezana unutra, te pustio da se odmori par minuta. Zatim obilato parmezana preko hrpice i guštancija.
Osjeti se blagi štih na divljač i sve je izrazito slatkasto, pa vino treba biti bijelo suvlje. Očekivao sam hardcore okus, kad ono....
Upravo poradi neumjerenosti u jelu i piću, te drhtavoj rukici na fotiću, recepti zadnjih 2-3 tjedna će se morati ponoviti, elem da bi bili upotrebljivi i dosljedni.
Danas prispodobljujemo recept, ustvari jedan od mnogih, kojim slavimo poklonjenu hranu. Da budem precizniji, kad u okolici Zg kupite odojka (čisto mesa oko 25 kg), dobijete gratis, iliti po naški đabalesku, glavu i iznutrice. Ili to samo ja imam protekciju. Kako su purgeri jedna fina gospoda, koji ne jedeju grozne odvratne dijelove svinje, uzgajivač me nagovarao da uzmem par glava ibera, samo da ih se riješi. Da imam škrinju, uzeo bi odma 10 komada!!
E sad, kako moje dalmatinsko iskustvo savršeno poznaje teleću glavu pečenu u pećnici na duuuugo i lagano, svinja mi je bila blaga nepoznanica. Krenuo sam ziheraškim smjerom, uzeo jednu polovicu i skuhao je u povrtnoj juhici, nekih 3 sata vremena, pa odvojio mekane jestive dijelove od kostiju. Koža je bila tako mekana i slatka da sam se oduševio. Sve sam sitno nasjeckao.... i stao.
I što sad? Napraviti hladnu salatu? Pitu s lisnatim? Nešto u kineskom stilu?
Odluka je pala na rižot! U stvari, trebao je biti orzot, ali mi je orzo naselila mala crna bubica, pa sam ga eliminirao iz jednadžbe.
Dalje je sve teklo jednostavno, zažutio sam poriluk, mrkvu i celer, dodao rižu, podlio vinom, pa kad je vino isparilo dodao jedan nasječkani češnjak i šalicu juhe u kojoj se glava kuhala. Nakon toga dodao meso, par malih cherry pomidora i lagano podlijevao juhicom, kako je riža upijala. Kad je riža bila gotova, dodao sam komadić maslaca i malo parmezana unutra, te pustio da se odmori par minuta. Zatim obilato parmezana preko hrpice i guštancija.
Osjeti se blagi štih na divljač i sve je izrazito slatkasto, pa vino treba biti bijelo suvlje. Očekivao sam hardcore okus, kad ono....
Primjedbe
Objavi komentar