U GUSARSKOM GNIJEZDU
Znate one scene iz filmova kad dva golema nabildana gorilka dođu po glavnog glumca, nabiju mu crnu vreću na glavu i vozikaju po bespućima do glavnog Bossa, koji ima neka neriješena pitanja, pa mu treba "pomoć"?
E, upravo to se nije dogodilo ovog Uskrsa. Doduše, na mjesto na koje sam pozvan, samo lokalni gusari znaju put, pa mi je trebalo neko vrijeme da se prisjetim. Elem, bijah kod kapetana Crnobradog, na laganoj večerici od plotica, zeru kuka i kap vina, te do ranih jutarnjih sati razglabasmo o sudbini gusarskog bitka u 21. stoljeću. Prisjetismo se svih nam dragih, palih gastro junaka neretve i okolice, te se dotaknusmo ekologije i zaštite krhke prirode od budaletina i piromana. Upravo danas mu izgorilo Utočište, zapaljeno od nepoznatog piromana. Ali, strpljenja, dolijat će i on, pa će iduću godinu doživjeti sudbinu Marka Krnjevala. Dao Bog!
No da ne duljim, sretan i presretan sam se vratio u prijestolnicu Turopolja, te s nestrpljenjem čekam ljetni GO, planirajući posjet jamama i špiljama Neretvanskih brda. Naravno, s obaveznom gusarskom maramom oko glave.
E, a sad oriđiđi recept s Norina, ili da budem ispravniji, Norilja, na kojem je endemsko sve: ribe, ptice, biljke, a nerijetko i ljudi.
E, upravo to se nije dogodilo ovog Uskrsa. Doduše, na mjesto na koje sam pozvan, samo lokalni gusari znaju put, pa mi je trebalo neko vrijeme da se prisjetim. Elem, bijah kod kapetana Crnobradog, na laganoj večerici od plotica, zeru kuka i kap vina, te do ranih jutarnjih sati razglabasmo o sudbini gusarskog bitka u 21. stoljeću. Prisjetismo se svih nam dragih, palih gastro junaka neretve i okolice, te se dotaknusmo ekologije i zaštite krhke prirode od budaletina i piromana. Upravo danas mu izgorilo Utočište, zapaljeno od nepoznatog piromana. Ali, strpljenja, dolijat će i on, pa će iduću godinu doživjeti sudbinu Marka Krnjevala. Dao Bog!
No da ne duljim, sretan i presretan sam se vratio u prijestolnicu Turopolja, te s nestrpljenjem čekam ljetni GO, planirajući posjet jamama i špiljama Neretvanskih brda. Naravno, s obaveznom gusarskom maramom oko glave.
E, a sad oriđiđi recept s Norina, ili da budem ispravniji, Norilja, na kojem je endemsko sve: ribe, ptice, biljke, a nerijetko i ljudi.
Tinov brujet s Norilja!
Naložit špaker i pripremit ga za kuhanje!
Kapulu raskrižat po pola (bar 4-5 kapula, jer nema konče bez lipe kapule) i narizat na tanke ploškice. U teću staviti malo maslinova ulja i list-dva lovora, pa kapulu ubacit da se šuviga na vrilo ulje, dodati 2 česna luka rezana na ploškice i jednu do dvi LJUTE DOMAĆE PAPRIČICE.
Jednu odmah prikinit na pola i istrest špice u teću, da bolje pali, a drugu držat u pričuvi, u komadu, da se šuviga (ovisi, za furešte ide 1, a za domaće barem 2). Jedno 10 – 15 min. šuvigat kapulu, lovor i ljutu papriku na ulju i pri najvećoj lampi (vatri) ubacit kakvu kap vode, da štrcka i da razbija kapulu, ne puno vode da je ne obari, već samo ka Baltazar, po kakvu kapljicu, na par mista po teći iz daljega, pa lagano mišati da ne zagori. Nakon te obrade, dodati kunšervu (domaću), 2ipo kaške i razmutit ih u buki vode iz čatrnje (oko 4dcl). Sad sve skupa još i dalje šuvigati, jer što više mišaš i šuvigaš, kapula i konča postaju gušća, a kad guštam to je 10 -15 min.
Kad dođemo do sebi odabrane gustoće i kvalitete konče, onda se stavi jegulja i voda da prekrije debljinu jegulje, posoli iz daljega i miša skupa s tećom. Dodamo malo domaće zelene paprike na sitno i malo pomidore (po pola), rezane na sitne kockice bez kožice i špica.
Nakon 10 -15 min kuvanja jegulje i mišanja, dodajemo žabe, jednu duzinu (12 komada) i 20-ak butarganih plotica. Dok se sve lipo prožima u toj konči, dodaš vode ako je potribno, malo mladih vrhova ružmarina (prstohvat), peršina, opet soljenje i probanje. Svako malo probamo ga u hladnoj kašiki da osjetimo ljutinu, pa ako je preveć čupamo ljutu papriku, a ako je malo dodajemo komadić … Sve skupa kuvamo i mišamo još 10-ak min, naravno mišamo skupa sa tećom, livo desno da ne zagori i tako jegulja, žabe i plotica ostaju kompaktne.
Jednu odmah prikinit na pola i istrest špice u teću, da bolje pali, a drugu držat u pričuvi, u komadu, da se šuviga (ovisi, za furešte ide 1, a za domaće barem 2). Jedno 10 – 15 min. šuvigat kapulu, lovor i ljutu papriku na ulju i pri najvećoj lampi (vatri) ubacit kakvu kap vode, da štrcka i da razbija kapulu, ne puno vode da je ne obari, već samo ka Baltazar, po kakvu kapljicu, na par mista po teći iz daljega, pa lagano mišati da ne zagori. Nakon te obrade, dodati kunšervu (domaću), 2ipo kaške i razmutit ih u buki vode iz čatrnje (oko 4dcl). Sad sve skupa još i dalje šuvigati, jer što više mišaš i šuvigaš, kapula i konča postaju gušća, a kad guštam to je 10 -15 min.
Kad dođemo do sebi odabrane gustoće i kvalitete konče, onda se stavi jegulja i voda da prekrije debljinu jegulje, posoli iz daljega i miša skupa s tećom. Dodamo malo domaće zelene paprike na sitno i malo pomidore (po pola), rezane na sitne kockice bez kožice i špica.
Nakon 10 -15 min kuvanja jegulje i mišanja, dodajemo žabe, jednu duzinu (12 komada) i 20-ak butarganih plotica. Dok se sve lipo prožima u toj konči, dodaš vode ako je potribno, malo mladih vrhova ružmarina (prstohvat), peršina, opet soljenje i probanje. Svako malo probamo ga u hladnoj kašiki da osjetimo ljutinu, pa ako je preveć čupamo ljutu papriku, a ako je malo dodajemo komadić … Sve skupa kuvamo i mišamo još 10-ak min, naravno mišamo skupa sa tećom, livo desno da ne zagori i tako jegulja, žabe i plotica ostaju kompaktne.
Pred kraj nekih 5 min. stavljamo kašku ipo kvasine ovisno o jačini kvasine, domaće naravno. Brujet treba da ima gustoću, crvenu boju, ljutinu, kompaktnost i nesmi bit rijedak, rekli bi u Podrujnici “Ne’š gaće prat u njemu”.
Svi navedeni dodaci ne smiju dominirat pojedinačno, već umjereno sve da se utapa u toj čarobnoj crvenoj ljutini. Kad je na kraju kvasina iz brujeta iskuvala i ostavila svoju aromu, brujet je gotov i stavi se sa strane.
Navisi se voda da uzavrije s opet malo maslinova ulja u vodu i malo soli, dodaje se lagano pura i mišaš dok se ne dobije određena gustoća, po guštu većine. Puru serviraš na pijate, onda se preliva brujetom i dodaje kakvo zvono jegulje, pa kakva žaba i po kakva plotica. Sve skupa konzimiramo uz kruv ispod sačure i domaćim crnjakom – plavka sa vrancom ili već…
Kad je nos orošen od sitna znoja, znak je da je brujet dobar.
Kad je nos orošen od sitna znoja, znak je da je brujet dobar.
Nakon gomile koščica od žaba, jegulje i plotica čuvamo zadnji komad fete kruva, da možemo ispjeskarit pijat, naslonit se, ulit čašu vina i šuteći gledat u pijat, ka šta su žene nekad gledale u fundeć u šolju kave.
Tako nažderani uspuvani, lapćajući, usisavajući i isisavajući frišku ariju koja nam hladi desne, tražimo neko proročanstvo u tom čistom pijatu, koji ne zahtijeva mnogo deterdženta, i kažemo po multi put: “Uf, ovaj je bija dobar”!
Primjedbe
Objavi komentar