PREDGOVOR
Razmišljajući o korjenima svoje zaluđenosti kuhanjem i spizom, vratio sam film 30-35 godina unazad, dok sam još kao dječarac pomagao majki u kuhinji. Bili su to sretni dani, u malom, premalom stanu ispunjenom mirisima svakodnevnog kuhanja.
Pamtim mirise jednostavne spize, manistre sa šalšom, kupusa pod ulje, ali i onih jela za posebne prilike, božićnih njoka s pašticadom, bakalara na bilo, punjenih telećih prsa, pa fritula, kroštula.....
Zanimljivo je koliko su događaji povezani s mirisima i okusima i postaje mi jasno koliko mi život u Zagrebu uskraćuje te sitne gušte, toliko važne "fetivom" dalmatincu.
Zato i pišem ovaj blog, kao vremeplov kroz događaje, ukuse i mirise, nove i stare recepture za uživanje u životu, događajima i ljudima. Želim to jednostavno podijeliti sa svima vama s kojima sam kuhao ili ću tek kuhati.
Ideja mi je da svaki dan napravim jedan recept, i da ga prokomentiramo, ako nam posao i obaveze to dopuste. Ako ništa, uvijek imamo vikend.
Veselim se druženju. Ponesite vino, crno!
Mali Od Kužine
Zaboravio si spomenuti majkinu Bijelu pitu, NAJBOLJU NA SVIJETU!!!
OdgovoriIzbrišiA što se tiče punjenih prsa, taj recept je dala mojoj majki i naučila je kako ih pravit. I dan danas i Antonella i ja to obožavamo.
P.S.
Sad sam se sjetila da imam jedan kolač pod imenom KORA kolač, dala mi ga teta Koraljka kad sam počela s istraživanjem kuhinje i kulinarstva. to ti je onaj kolač od kakaa zaliven mlijekom i šlagiran.
Draga teta Kore, nedostajete nam!!!